Davne 1989. godine, na Valentinovo, iranski vrhovni vođa, ajatolah Ruhollah Khomeini, proglasio je Rushdiejev roman “Sotonski stihovi” bogohulnim i izdao fetvu kojom je naredio pogubljenje njegovog autora i “svih koji su sudjelovali u njegovom objavljivanju”.
Ali prije iranske fetve koja je pisca osudila na smrt, prije svih prosvjeda i spaljivanja njegove knjige i prije ubojstva njegovog prevoditelja, 1988. Indija je odlučila da se "Sotonski stihovi" Salmana Rushdieja ne mogu uvoziti.
Ovaj je tjedan Visoki sud u Delhiju ukinuo zabranu jer službenici nisu mogli pronaći izvornu naredbu kojom se zabranio uvoz knjige.
Problem je izašao na vidjelo kad je Sandipan Khan, 50-godišnjak koji živi u Delhiju i Kalkuti, rekao je da je postao znatiželjan u vezi s romanom 2017. i otišao je u knjižare u potrazi za njim. Rečeno mu je da postoji neka vrsta zabrane i da to nije dostupno u zemlji.
Khan je htio saznati zašto je knjiga zabranjena i podnio je upit jednom ministarstvu, samo da bi njegov zahtjev šetao od šaltera do šaltera, prije nego što mu je na kraju rečeno da naredba nije dostupna. Kad je prijatelju koji je bio odvjetnik spomenuo što se desilo, prijatelj je predložio da podnesu peticiju kojom se osporava ustavnost zabrane.
2019. podnio je peticiju i krenuo je birokratski labirint.
Carinici su tražili dokument, a slučaj se odugovlačio.
Nije jasno znači li ukidanje carinske zabrane da će knjiga uskoro biti dostupna na policama u Indiji.
Knjiga je bila dostupna čitateljima u Indiji putem raznih web stranica - ali njezino preuzimanje bi tehnički prekršilo zabranu.
Nikada nije postojala zakonska zabrana objavljivanja knjige u Indiji, kao što je to bilo u drugim zemljama, uključujući Bangladeš, Sudan i Šri Lanku. Zbog zabrinutosti da se knjiga shvati kao uvredljiva, Penguin India, lokalni ogranak britanskog izdavača knjige, odlučio je u to vrijeme ne objaviti lokalno knjigu, koja fikcionalizira dijelove života proroka Muhameda.
Objavljivanje knjige u Sjedinjenim Državama početkom 1989. godine dovelo je do nasilnih prosvjeda diljem svijeta.
Rushdie je demantirao da knjiga govori o proroku Muhamedu ili o islamu, napisavši da je ona radije "o migraciji, metamorfozi, podijeljenim jastvima, ljubavi, smrti, Londonu i Bombayu." U pismu objavljenom u The New York Timesu 1988. godine upućenom tadašnjem premijeru Rajivu Gandhiju, žalio se da se njegova knjiga "koristi kao politička nogometna igra" i da je zabrana antidemokratska i da predstavlja neugodnost za indijsku demokraciju.
Comments